Rubio u posjetu Orbanu: Pokušaj izvoza MAGA ideologije

Orbán, populistički snažni vođa, bio je MAGA prije nego što je MAGA uopće postojao, piše CNN. Njegova politizacija pravosuđa, tvrda politika prema imigraciji, osnaživanje njemu bliskih oligarha i napadi na medije predstavljaju nacrt za Trumpov drugi mandat. No suočava se s najvećim političkim izazovom u 15 godina neprekinute vlasti.

Rubijev posjet Orbánu — koji često nastoji potkopati politiku EU-a prema Ukrajini, regulaciji američkih tehnoloških divova i energetici — predstavlja prijekor onim Europljanima koji su se pokušavali uvjeriti da je njegov umjereni ton na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji tijekom vikenda značio smirivanje transatlantskih napetosti.

"Ulazimo u ovo zlatno doba odnosa"

To je ujedno i najnoviji korak u osobnoj političkoj evoluciji važnoj za Rubijevu sigurnost na dužnosti u Trumpovoj administraciji i njegove buduće političke ambicije u promijenjenoj Republikanskoj stranci. Godine 2019., tadašnji senator s Floride pridružio se kolegama iz obje stranke izražavajući zabrinutost zbog „značajno narušene“ demokracije pod Orbánom. No u ponedjeljak je Rubio rekao Orbánu: „Ulazimo u ovo zlatno doba odnosa između naših zemalja – i to ne samo zbog usklađenosti naših naroda, nego zbog odnosa koji vi imate s predsjednikom Sjedinjenih Država.“

No ulog je veći od Rubijevih osobnih ambicija. Potpora Trumpove administracije Orbánu u mađarskim izborima najnoviji je znak institucionaliziranog zaokreta američke vanjske politike udesno i odbacivanja tradicionalnih stajališta. Neki Europljani sada svojeg dugogodišnjeg zaštitnika doživljavaju kao sve veću političku prijetnju.

To također odražava rastuću spremnost Bijele kuće — usred novih Trumpovih tvrdnji da je američki izborni sustav zahvaćen prijevarama uoči izbora na polovici mandata — da se miješa u unutarnju politiku stranih država. Trump je već pokušao utjecati na birače ili oblikovati izbore u Argentini, Brazilu, Hondurasu i Poljskoj, a tvrdi i da iz Ovalnog ureda upravlja Venezuelom nakon svrgavanja predsjednika Nicolása Madura.

Trump ne djeluje impulzivno. Svoje je ciljeve kodificirao u novoj američkoj strategiji nacionalne sigurnosti, koja hvali „rastući utjecaj domoljubnih europskih stranaka“ u Europi. To se odnosi na desno-populističke i antiimigrantske stranke poput Nacionalnog okupljanja u Francuskoj, Reform UK-a u Ujedinjenom Kraljevstvu i AfD-a u Njemačkoj, koje nastoje smijeniti globalne lidere s kojima Trump svakodnevno surađuje.

Rubio prenosi sličnu poruku kao Vance, ali s više diplomatske suptilnosti

Prošle godine u Münchenu potpredsjednik JD Vance prizvao je idealiziranu sliku zapadne Europe ukorijenjene u kršćanstvu, za koju tvrdi da je ugrožena valom imigracije iz muslimanskih i većinski nebijelih zemalja. Ove godine Rubio je prenio sličnu poruku, ali uz više diplomatske uglađenosti.

Naglasio je da Washington ne želi „vazalne“ države, nego snažne partnere u EU-u, te da je predan okončanju rata u Ukrajini koji prijeti kontinentu. No njegov govor bio je i široko upozorenje da bi, ako kontinent ne prihvati MAGA pogled na zapadnu civilizaciju, američka obrana Europe mogla doći u pitanje.

„Masovna migracija nije bila niti jest neko rubno pitanje beznačajnih razmjera“, rekao je Rubio u Münchenu. „Bila je i ostaje kriza koja transformira i destabilizira društva diljem Zapada.“

Američki državni tajnik nije govorio samo u Trumpovo ime. Prenio je poruke pristaša populističkih stranaka koje se bune protiv liberalnih establišmenta u europskim državama, koristeći Trumpov model. Mnogi takvi birači vjeruju da njihovi socijaldemokratski ili umjereni lideri nisu uspjeli osigurati granice kontinenta, baš kao što to, prema njihovu mišljenju, nisu učinili ni demokrati u SAD-u, te globalizaciju krive za uništavanje radničkih poslova i industrijske proizvodnje.

No mainstream europski političari upozoravaju da populisti predstavljaju prijetnju stabilnosti i demokraciji. Njihovi građani podsjećaju se na opasnosti desno-populističkog nacionalizma i kroz vojna groblja rasuta diljem kontinenta — na kojima su i tisuće američkih grobova. Oni se protive Trumpovim politikama i američka upozorenja o imigraciji smatraju suprotnima europskim vrijednostima ljudskih prava i integracije.

Lideri poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona uzvraćaju na američke prijetnje odmazdom zbog pokušaja Europe da obuzda bujicu dezinformacija s američkih društvenih mreža. Također odbacuju tvrdnje Trumpove administracije da je njihovo društvo bolesno. „Suprotno onome što neki govore: ‘woke’, dekadentna Europa ne suočava se s civilizacijskim nestankom. Zapravo, ljudi i dalje žele pristupiti našem klubu“, rekla je potpredsjednica Europske komisije Kaja Kallas u Münchenu tijekom vikenda.

Ovaj rastući ideološki i filozofski jaz pokazuje da transatlantske napetosti nadilaze godine nedovoljnih obrambenih izdvajanja mnogih članica NATO-a, što ih je učinilo ranjivima na Trumpove kritike.

Trumpova politika nedosljedna i puna proturječja

Kao što je često slučaj s Trumpom, njegova je politika nedosljedna i puna proturječja. Održavao je dobre odnose s britanskim premijerom Keirom Starmerom, a povremeno i s Macronom, unatoč ideološkoj bliskosti s Reform UK-om i Nacionalnim okupljanjem. Također je blizak s talijanskom populističkom premijerkom Giorgiom Meloni, unatoč njezinoj snažnoj potpori Europskoj uniji koju on prezire.

Postoji i ironija u Trumpovim neumornim naporima da širi svoju poruku u inozemstvu dok je rijetko bio toliko nepopularan kod kuće. Njegova potpora pala je ispod 40%, a republikanski čelnici strahuju od poraza na izborima na polovici mandata. Malo je znakova da većina Amerikanaca prihvaća njegov svjetonazor, a kamoli Europljani. S obzirom na Trumpovu nepopularnost u europskim anketama, nema jamstva da će njegov pritisak da Europa prihvati MAGA vrijednosti uspjeti.

No takva američka politička pozadina potiče kritičare na strah da sinergija Trump-Orbán nadilazi zajedničku ideologiju. Mađarski premijer otežao je oporbi da ga pobijedi na izborima, istodobno narušavajući pravne zaštite koje čuvaju pravo na neslaganje i slobodan izbor vlasti. U Trumpovoj recentnoj retorici čuje se snažan odjek toga.

Rubio je ranije izražavao zabrinutost zbog mađarskog snažnog vođe

Putanja Mađarske dugo je zabrinjavala Washington. To potvrđuje i sam Rubio. Godine 2019. s kolegama iz Odbora za vanjske odnose Senata — republikancem Jimom Rischom, demokratkinjom Jeanne Shaheen i tadašnjim senatorom Robertom Menendezom — pisao je: „Pod Orbánom je izborni proces postao manje kompetitivan, a pravosuđe je sve više pod kontrolom države. Sloboda medija je oslabila jer su oglašivači snažno odvraćani od oglašavanja u neovisnim medijima, a vlasništvo je konsolidirano pod zakladom izuzetom od antimonopolskih propisa.“

U Trumpovu drugom mandatu ovo više zvuči kao opis predsjednikovih ambicija nego kao optužnica protiv Orbánovih prijestupa. Ipak, Rubio je u ponedjeljak mađarskim biračima jasno dao do znanja gdje on i Trump stoje. „U našem je nacionalnom interesu — osobito dok ste vi premijer i vođa ove zemlje — da Mađarska bude uspješna.“

Administracija pokušava američkom moći utjecati na izbore

Na putovanju koje je uključivalo i posjet Slovačkoj, kojom vlada još jedna Trumpu bliska vlada, Rubio nije samo ponudio moralnu potporu Orbánu. Obećao je i mogućnost američke financijske pomoći kako bi uvjerio birače da njihova dobrobit ovisi o premijeru koji je žestoki unutarnji kritičar Europske unije.

„Ako se suočite s financijskim poteškoćama, ako se suočite s preprekama rastu ili prijetnjama stabilnosti svoje zemlje, znam da će predsjednik Trump biti vrlo zainteresiran — zbog vašeg odnosa s njim i važnosti ove zemlje za nas — da pronađe načine pružanja pomoći ako takav trenutak nastupi“, rekao je Rubio.

Trump je to već pokušao — i uspjelo je. Iskoristio je američku ekonomsku moć kako bi upozorio birače u Argentini da je paket pomoći od 20 milijardi dolara uvjetovan ostankom na vlasti njegova prijatelja, argentinskog predsjednika i MAGA heroja Javiera Mileija. „Ako on ne pobijedi, mi odlazimo“, rekao je Trump.

Predsjednik SAD-a koristio je svoju moć i na druge načine kako bi utjecao na politiku u stranim državama — uključujući svrgavanje Madura prošlog mjeseca i preuzimanje kontrole nad golemim venezuelanskim naftnim rezervama.

Prošle je godine snažno podržao Nasryja Asfuru, pobjednika predsjedničkih izbora u Hondurasu. Također je iskoristio svoje pravo pomilovanja kako bi oslobodio bivšeg predsjednika Juana Orlanda Hernándeza od 45-godišnje kazne zatvora zbog trgovine drogom u SAD-u, što je široko shvaćeno kao pokušaj utjecaja na birače.

Kampanja za ukidanje kaznenog progona Netanyahua

Prošlog tjedna pojačao je kampanju za ukidanje kaznenog progona svog prijatelja, izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. U izvanrednom istupu napao je predsjednika Isaaca Herzoga kao „sramotnog“ jer nije odobrio pomilovanje. „Mislim da bi ga narod Izraela trebao stvarno posramiti“, rekao je Trump, u zapanjujućem miješanju u pravosudni proces druge države.

To nije bio prvi takav potez. Prošle je godine uveo carinu od 50% na brazilski uvoz zbog kaznenog progona svog prijatelja i bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara zbog navodnog pokušaja državnog udara.

Hoće li Trump provesti svoje prijetnje?

Svijet sada iščekuje hoće li Trump provesti prijetnje bombardiranjem Irana dok gomila američke snage, istodobno pokušavajući postići novi nuklearni i raketni sporazum. Ranije je upozorio da je SAD „spreman i naoružan“ ako Iran nastavi brutalno gušiti prosvjede. No sporazum ili ograničeni vojni napadi, bez rizičnog i pravno upitnog cilja promjene režima, ostavili bi prosvjednike nezaštićenima.

Trumpovi pristaše mogli bi opravdano tvrditi da je Washington oduvijek vodio politiku u inozemstvu, pokrećući ratove u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu te organizirajući pučeve i tajne operacije diljem zapadne hemisfere i Bliskog istoka.

No europska politika administracije značajna je po otvorenom svrstavanja uz snage koje bi mogle narušiti demokratske standarde i slobode te koje otvoreno koriste rasnu politiku i prizivaju krvavu prošlost kontinenta obilježenu nacionalizmom. Washington je tradicionalno europsku demokraciju smatrao velikim vanjskopolitičkim uspjehom, obnovivši kontinent nakon oslobađanja od nacizma. Trump je tu pobjedu, kao i onu u Hladnom ratu, okrenuo naglavačke.

U ne tako davnoj prošlosti američki državni tajnici stajali su uz disidente protiv snažnih vođa u istočnoj Europi. U Budimpešti je Rubio učinio suprotno.